Prve vinograde na Jeruzalemsko-Svetinjskom području zasadili su stari Rimljani (Ptuj je bio jedna od najvećih istočnih utvrda Rimskog carstva). Kada je rimski imperator Probus probao vino iz tih vinograda, nazvao je provinciju »VINEA NOBILIS DISTRICTIS«.

U 11. stoljeću, kada su u te krajeve došli križari, vinogradarstvo se nastavilo razvijati jer su se vinogradari gotovo već „znanstveno“ bavili vinovom lozom i vinom. Križarima se tu tako svidjelo da su mjesto nazvali JERUZALEM, a obližnje brdo SVETINJE (što znači Svi sveti), a i sva ostala brda nazvana su po apostolima.

Kada je Napoleon šetao tim brdima, probao je vino i oduševio se njime. Prema poznatoj anegdoti, nakon što je ispio čašu, rekao je „SI BON" (što znači da je vino bilo dobro), a domaćini su ostali začuđeni i pitali se, kako je samo znao da je pio šipon?

Vrhunac slave su vinogradarstvo i vinarstvo doživjeli u vrijeme austrijske monarhije. Naše je vino bilo poznato pod robnom markom „Luttenberger". S današnjom austrijskom Štajerskom predstavljali smo najveće povezano vinogradarsko područje tadašnje Austrougarske monarhije. U to je vrijeme vino Jeruzalemskih vinograda bilo tako cijenjeno da ga domaći stanovnici nisu smjeli piti. Za njih se dovozilo vino iz drugih krajeva.

Nastavak povijesti dobro je poznat: nakon 1. svjetskog rata i do osnivanja SFRJ (Jugoslavije), vlasnici su se često mijenjali. Ali 80-ih godina prošlog stoljeća socijalizam je malo popustio i vino su počeli puniti prvi privatni vinogradari, čime je unesena raznolikost u tadašnje uniformirano vinarstvo.